U interesu je svih naših doktora da postanu članovi društva. Kao član stječete pravo na mnoge beneficije i priliku da ojačate društvo kojemu je osnovni zadatak napredak struke, poboljšanje organizacije i uvjeta rada naših liječnika.

Privatizacija ili zakup u P.Z.Z.

STVORENA JE UMJETNA DILEMA jer dileme nema. I jedan i drugi model mogu biti funkcionalni ukoliko se primjene na način da nisu štetni po struku i kvalitetu pružene zdravstvene zaštite.

Sadašnji model zakupa smo uspjeli iz sustava koji je trebao biti od pomoći liječnicima, pretvoriti u sustav sa mnoštvom nepravdi i nedorečenosti. Umjesto da smo izvršili pravilnu preraspodjelu pacijenata i zatim uveli slobodni izbor i izjednačili uvjete rada prisilno smo liječnike potjerali u zakup u uvjetima u kojima se nisu svojom krivnjom našli. Tako je mnoštvo liječnika otišlo u zakup u neadekvatnim prostorima sa nepotpunom opremom i sa manjim brojem pacijenata od predviđenog standarda. To je rezultiralo velikim razlikama među liječnicima od uvjeta rada, opreme i mogućnosti rada do financijskih sredstava potrebnih za preživljavanje. Prema našim podacima čak 50% timova obiteljskih doktora u Hrvatskoj nema dostatna sredstva za plaće u visini onih određenih kolektivnim ugovorom u zdravstvu. U ovakvoj situaciji, mislim da je kontraproduktivno raspravljati samo o toj umjetnoj dilemi a ne rješavati postojeće stanje.

Niti sustav zakupa nije priveden kraju a već se govori o potpunoj privatizaciji. U Domovima zdravlja još ima 2003 ugovorna subjekta uz 151 ljekarnu u ustanovama, a u zakupu je 2.933 subjekta uz 592 ugovornih privatnika 377 ugovornih privatnih ljekarni (odnosi se na 2002. god. kad je članak pisan).
Mi dakle smatramo da je primarno potrebno ukloniti barem postojeće razlike među obiteljskim doktorima, koje treba postaviti u približno iste uvjete, počevši od prostora i opreme do materijalnih uvjeta, a zatim se može krenuti nakon stvaranja tih preduvjeta, u kompletnu privatizaciju.

Ordinacija sa glavarinom od 21.000 kuna mjesečno u današnjim je uvjetima sposobna izdvajati za plaću koja je garantirana u Domu zdravlja i od toga oko 4.000 kuna koristiti za sva druga nužna davanja. Zakup time omogućuje većini obiteljskih doktora mjesečno preživljavanje sa relativno malim sredstvima, sigurnost poslovanja zbog mogućnosti odlaganja plaćanja obaveza, garanciju funkcionalnosti prostora, servisnu djelatnost Doma zdravlja, dostupnost potrebne dijagnostike i nužnu suradnju sa drugim djelatnostima, kao i zaštitnu funkciju ustanove i mnoge druge pogodnosti.

Ministarstvo bi zato trebalo razraditi modalitete izjednačavanja uvjeta rada sa određivanjem rokova u kojima su Domovi zdravlja dužni opremiti sve ordinacije prema službenim standardima opreme i prostora iz sredstava koja se izdvajaju za održavanje zgrada iz proračuna. Time bi se svima osigurali slični uvjeti rada, a materijalni status bi trebalo poboljšati stimulativnijim načinom ugovaranja i smanjenjem normativa (1500+- 30%).

Potpuna privatizacija obiteljskih doktora i stomatologa, je dakle prihvatljiva, no ona otvara mnoge dileme. Da bi se u nju krenulo potrebno je najprije riješiti mnoge pravne i organizacione nedoumice, od sadržaja i načina financiranja Domova zdravlja ili Community health centra, koordinacije svih zdravstvenih djelatnosti na određenom području do načina privatizacije tih prostora i opreme. Postojeće županijske zgrade, naročito sjedišta Domova zdravlja, ne mogu se razdvajati po segmentima, jer su većinom građene kao funkcionalne cjeline i prodaja pojedinih ordinacija ne bi bila moguća, zbog mnoštva zajedničkih prostora i nemogućnosti razdvajanja privatnog od državnog vlasništva. Prodavati bi se realno mogli samo dislocirani objekti i objekti na terenu u kojima nema službi, koje moraju ostati u Domu zdravlja. Osim toga, u sredinama gdje takvih mogućnosti nema, moralo bi se omogućiti kreditnom politikom kupnju ili izgradnju objekata izvan postojećih Domova zdravlja.

Mišljenja smo da određene djelatnosti moraju ostati u Domu zdravlja, ukoliko želimo raspolagati sa potrebnim korektivnim elementima koji nam omogućuju sigurnost provedbe određenih zdravstvenih djelatnosti.

U tom smislu iz privatizacije bi se morale izuzeti sve preventivne i dijagnostičke djelatnosti, hitna medicinska pomoć i sanitetski prijevoz, patronaža i kućna njega, hemodijaliza, PKZ zaštita i barem jedna ljekarna u gradu.

Jasno je, da ukoliko krenemo tim putem, koji je u biti prihvatljiv, privatizaciju ne možemo provesti u kratkom roku, već moramo računati na razdoblje od najmanje desetak godina. Naime, danas je samo manji broj timova u Hrvatskoj financijski sposoban za podizanje i otplatu kredita, pa će velika većina radije zadržati postojeće stanje.

Osim toga nužno bi bilo kod prodaje voditi računa i o radnom stažu liječnika, jer su liječnici i sestre morali napustiti ustanovu bez isplate otpremnine i drugih beneficija koje su ostali zaposlenici u državi uživali. Zbog toga i ako se krene u privatizaciju prostora, sustav zakupa se mora i dalje zadržati, sve dok svi obiteljski doktori ne budu u materijalnoj mogućnosti da krenu u otkup. Kod toga treba zapamtiti da privatizacija PZZ nije garancija kvalitete rada ili garancija jeftinijeg poslovanja, već je to samo jedan od elemenata stimulacije za takav rad. Moramo shvatiti da našoj PZZ nije potrebna reforma zbog smanjenja broja izvršioca ili nekih novih financijskih ušteda, kao u bolnicama, već zbog organizacije stimulativnijeg načina rada i stvaranja uvjeta koji će omogućiti kvalitetniji, bolje nagrađeni i bolje organiziran rad. Dakle nije upitan broj Domova zdravlja već je upitna njihova funkcija, način poslovanja i vrijednost te najčešće jedine zdravstvene ustanove na lokalnoj razini. Vrijednost i kvaliteta koju treba pozitivnim propisima revalorizirati, ukoliko želimo jeftinu i kvalitetnu PZZ. Znači privatizacija da, ali postepena, uz zadržavanje sustava zakupa do stvaranja povoljnijih materijalnih mogućnosti cijelog društva i uvjeta poslovanja u PZZ i reafirmacija uloge Doma zdravlja kao kreatora lokalne zdravstvene politike i garanta kvalitete zdravstvene zaštite.

Predsjednik HDOD
Prim.mr.sc.dr.Bruno Mazzi