Zašto
gradski Dom zdravlja
a ne na županijskoj razini?
Odlukom
Vlade iz srpnja 2002.pokrenuto je tzv. objedinjavanje Domova zdravlja
na županijskoj razini ili točnije ukidanje postojećih Domova zdravlja
i stvaranje novih županijskih ustanova. Pri tome su se Ministarstvo
i Vlada vodili proračunima o uštedi financijskih sredstava na temelju
kojih bi se uštedjelo na prestanku plaćanja uprava oko 72.000.000
kuna, a na ukidanju upravnih vijeća oko 3.900.000 kuna godišnje.
Nažalost nije se vodilo računa da se kod postojećih uprava radi
o minimalnom broju zaposlenika, bez kojih se te dislocirane ustanove
i nakon ukidanja njihova pravnog subjektiviteta ne mogu voditi.
Dakle, tu realno nema uštede.
S druge strane nakon prestanka plaćanja uprava od strane HZZO-a
u siječnju 2003., ta se sredstva moraju namaći iz redovnog poslovanja
Domova zdravlja ili iz Županijskog proračuna, pa su ta sredstva
evidentno izvučena iz PZZ bez sagledavanja posljedica.
Kako uglavnom naše Županije nemaju tolika sredstva na raspolaganju,
doći će do deficitnog poslovanja većine sadašnjih Domova zdravlja,
koje će se prenijeti i na novu ustanovu ukoliko se ona organizira.
Pri tome treba misliti i na eventualne otpremnine otpuštenih radnika
uprave, koje ne predstavljaju mala sredstva. Jasno je, da tu nitko
nije vodio računa o stručnoj osnovanosti takvih zahvata i posljedicama
koje će nastati po kvalitetu zdravstvene zaštite stanovništva.
U projektu reforme zdravstva tijekom 2002.god. učestvovalo je i
stručno povjerenstvo za PZZ, koje je nakon višemjesečnog rada u
svezi Domova zdravlja dalo decidirano mišljenje o potrebi zadržavanja
tih temeljnih zdravstvenih ustanova za PZZ na nivou lokalnih zajednica
(grada i pripadajućih općina) kao i o potrebi reformiranja njihova
sadržaja i funkcije, koji su procesom privatizacije oštećeni.
Tada je rečeno, da ti reformirani Domovi zdravlja moraju sadržavati
preventivne djelatnosti važne za lokalnu zajednicu, kao
što su patronažna
služba, kućna njega i palijativna skrb, mentalno zdravlje, preventivna
zaštita školske djece, medicina rada, medicinska dijagnostika, hitna
pomoć i sanitetski prijevoz, higijensko-epidemiološka služba i punkt
za opskrbu lijekovima, sanitetskim materijalom i pomagalima. Dakle,
preporučeno je da taj Dom zdravlja objedini sve one preventivne
djelatnosti koje su vezane za stanovništvo na tom teritoriju, a
koje grupne prakse liječnika nisu u mogućnosti rješavati.
Takav Dom zdravlja osim toga bi morao biti sufinanciran i od strane
Grada i općina na čijem području djeluje kao i od Županije kojoj
pripada.
Svaka lokalna sredina u kojoj postoji takva ustanova zna cijeniti
njenu vrijednost i svjesna je
da dok tu ustanovu ima, može utjecati na svoj zdravstveni standard
i na kvalitetu pruženih zdravstvenih usluga i da će to centralizacijom
sigurno izgubiti. Zato su i razumljiva mnogobrojna protivljenja
gradskih poglavarstva predloženim rješenjima.
Kako svako područje ima svojih specifičnosti od geografskih, demografskih
do ekonomskih i turističkih, dolazi i do razvijanja specifičnih
zdravstvenih programa rada i načina njihova sufinanciranja (od organizacije
Z.Z. turista do organizacije hitne pomoći), što odlaskom ustanove
u drugi grad više neće tako lako biti ostvarivo. Zato samo gradske
ustanove mogu omogućiti zadovoljavanje tih specifičnih zdravstvenih
potreba lokalnog stanovništva i eventualni viši zdravstveni standard.Centralizacija
PZZ, sigurno može samo negativno utjecati na kvalitetu zdravstvene
zaštite stanovništva. Zdravstveni problemi i zdravstvene potrebe
nisu jednake na području cijele županije i centralizacijom će se
pojaviti sve one poznate negativnosti, s kojima smo se i do sada
susretali zbog financiranja iz centraliziranog državnog fonda, ali
sada će se one ispoljiti i u dezorganizaciji primarnog zdravstva
i sigurnom padu kvalitete usluga. Tako da nema stručnog opravdanja
za predloženu centralizaciju, a površno izračunate financijske uštede
realno će dati skuplji i dezorganiziraniji sustav PZZ.
Mrežu sadašnjih Domova zdravlja je trebalo revidirati, kako bi se
dobila pravilna teritorijalna raspodjela tih ustanova i otklonile
neke postojeće nelogičnosti. Naime, jasno je da se u pojedinim sredinama
gdje nema jake turističke djelatnosti i gdje živi mali broj stanovnika
takva ustanova može organizirati i za veće područje. Ali jedan otok
Krk, Rab, Lošinj, Hvar, Brač ili Vis zbog svojih specifičnosti ne
smiju ostati bez svoje zdravstvene ustanove, kao niti turistička
središta poput jedne Opatije, Rovinja ili Poreča, u koliko ne želimo
izazvati poremećaje koji mogu imati posljedica po ekonomski standard
i prosperitet tih područja.
U postojećoj situaciji gdje se Ministarstvo pobrinulo da se svim
mogućim mehanizmima izvrši pritisak na Županije kako bi se zatvorili
sadašnji Domovi zdravlja, trebat će pronaći rješenje koje će nanijeti
najmanje štete onim Županijama čije su organizacije PZZ i sada funkcionalne
i efikasne.
Ministarstvo je nažalost, zbog nedovoljne stručne osposobljenosti
svojeg kadra, krenulo u implementaciju neproučenog sustava i tako
donijelo niz neosnovanih odluka kako bi prisililo Županije na zacrtanu
transformaciju. Ukinuto je plaćanje uprava Domova zdravlja, uvjetuje
se bolje plaćanje hitne pomoći sa stvaranjem nove ustanove, zahtjeva
se organizacija nove ustanove kao uvjet za ugovor sa HZZO i prednacrtom
Zakona o zdravstvenoj zaštiti nameće se točan broj Domova zdravlja
u državi. Dakle, nasilno se pokušava srušiti postojeći sustav a
da se ne nudi kvalitetnije rješenje, bez obzira na propagiranu decentralizaciju
uprave i
pravo Županije da sama odluči koliko će zdravstvenih ustanova na
svom području imati.
Uzevši u obzir sve navedeno, Županijama koje žele zaštititi svoju
razinu PZZ ne preostaje drugo nego korištenje članka 70 Zakona o
ustanovama, tj. formiranje «Županijske zajednice ustanova» uz zadržavanje
pravnog subjektiviteta postojećih Domova zdravlja.
Time će se zadovoljiti zahtjevi Ministarstva za jednom ustanovom
i jednim žiro računom na području županije na koji bi se uplaćivala
ugovorena sredstva sa HZZO, a omogućiti će se zadržavanje onih Domova
zdravlja koji su efikasno vršili svoju ulogu na određenom području.
Sva druga rješenja su skuplja i sigurno štetnija po kvalitetu zdravstvene
zaštite, te zato nema alternative Domu zdravlja za područje grada
i pripadajućih općina.
Predsjednik
HDOD-HLZ
Prim.mr.sc.dr.Bruno Mazzi |